OPTIMALNOST EURO VALUTNOG PODRUČJA I POVEZANA PITANJA - OVP
Projekt „OVP” provodi se u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a financiran je sredstvima Europske unije kroz instrument NextGenerationEU.
Projekt „OVP” provodi se u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a financiran je sredstvima Europske unije kroz instrument NextGenerationEU.
Dinamika inflacije u zemljama euro područja (nakon pandemije COVID-19 i Ruske invazije na Ukrajinu) pokazala se heterogenom (Allayioti i Beschin 2024). U skladu s navedenim, nameće se pitanje optimalnosti euro valutnog područja. Teorijske postavke optimalnog valutnog područja pretpostavljaju konvergenciju inflacije među zemljama članicama, dok bi divergencija u stopama inflacije trebala biti samo kratkoročna i prolazna pojava. Dosadašnja istraživanja ne upućuju na jednoznačne zaključke u smislu konvergencije inflacije među zemljama te posljedično optimalnosti euro valutnog područja. Zaključci o optimalnosti euro valutnog područja u postojećoj literaturi ovise o odabiru uzorka i metoda istraživanja, a najčešće se temelje na standardnim testovima jediničnog korijena (Dickey i Fuller, 1979; Phillips i Perron, 1988; Kwiatkowski i sur., 1992).Vyrostkováa i Mirdala (2022.) analizirali su postojanost inflacije u devetnaest zemalja članica eurozone koristeći mjesečne podatke od 1997. do 2021. Rezultati temeljeni na standardnim (Dickey i Fuller, 1979; Phillips i Perron, 1988; Kwiatkowski i sur., 1992) i panel (Hadri, 2000.; Breitung, 2001; Levin et al., 2002; Im et al., 2003) testovima jediničnog korijena, sugeriraju postojanu inflaciju u jedanaest od devetnaest zemalja euro područja. Stylianou (2023.) identificirao je tri strukturna prijelaza u konvergenciji inflacije među zemljama euro područja (2004., 2008. i 2010.), uz navođenje ograničenja korištenih standardnih linearnih testova jediničnog korijena (Herranz, 2017). Cuestas i sur. (2016.) istraživali su konvergenciju u stopama inflacije u sedam zemalja srednje i istočne Europe prema euro području između 1997. i 2015., pronalazeći postojanost u nekim zemljama i stacionarnu ali nelinearnu dinamiku inflacije u drugima. Dräger i sur. (2023.), koristeći pristup frakcijske kointegracije, ispitali je konvergenciju u stopama inflacije i industrijskoj proizvodnji među parovima jedanaest početnih zemalja EMU između 1999:Q1 i 2021:Q4. Pronašli su više klastera konvergencije unutar članica euro područja. Navedena recentna istraživanja, jednoznačno sugeriraju da je konvergencija inflacije te posljedično i optimalnost euro područja otvoreno znanstveno pitanje. Nadalje, razumno je pretpostaviti da je inflacija kao i konvergencija inflacije nelinearna pojava. Zbog slabosti standardnih testova jediničnog korijena, u slučaju nelinearnosti pristrani su u korist nulte hipoteze(Herranz, 2017) te u skladu s tim nelinearne vremenske serije prikazuju kao ne-stacionarne. Navedena hipoteza provjeravati će se za svaku zemlju koristeći testove jediničnog korijena sa nelinearnom specifikacijom alternativne hipoteze (Kapetanios i sur. ,2003 te Kruse, 2011). Na temelju rezultata navedenih testova, moguće je razlikovati nelinearno konvergenciju od divergencije u stopama inflacije među članicama euro područja. Nadalje dobiveni rezultati donošenje zaključaka o potencijalnoj nelinearnoj prirodi inflacije kao i nelinearnoj prirodi konvergencije inflacije među članicama euro područja. Nadalje, razumno je pretpostaviti da divergencija u stopama inflacije nastupa u situacijama velikih pozitivnih ili negativnih endogenih šokova. Navedena pretpostavka nije provjeravana na uzorku zemalja euro područja. Kroz predloženo istraživanje, oblikovati će se navedena hipoteza koja će se provjeravati testom jediničnog korijena kroz različite kvantile endogenih šokova(Koenker i Xiao, 2004). Dobiveni rezultati omogućiti će uvid ne samo u potencijalne divergencije u inflaciji nego i dinamiku konvergencije kroz endogene šokove različitog predznaka i magnitude što omogućava dublji uvid u problematiku konvergencije inflacije među zemljama euro područja. Analogno istraživanjima dinamike inflacije i konvergencije, istražiti će se i dinamika dohotka i realna konvergencija te dinamika i konvergencija u stupama nezaposlenosti. Kako bi se istražio međuodnos između dinamike konvergencije u stopama inflacije te realne konvergencije i konvergencije u nezaposlenosti koristi će se napredni ekonometrijski pristup koji su ponudili Sim i Zhou (2015). Sim i Zhou (2015) su razvili pristup kvantil na kvantil (eng. quantile on quantile) koji omogućava otkrivanje različite prirodne odnosa među promatranim varijablama za različite razine kako zavisne tako i nezavisne varijable. Korištenjem navedenog pristupa istražiti će se odrednice poveznice među najvećim pozitivnim i negativnim odstupanjima čime će se omogućiti dublji uvid u moguće uzroke dinamike konvergencije i divergencije. Istraživanjem će se obuhvatiti i efikasnost valute euro prema najvećim svjetskim valutama. Rezultati predloženih istraživanja koristeći primjerene te napredne i nove ekonometrijske pristupe pružiti će dublji uvid u efikasnost euro valutnog područja. Uzorak istraživanja je sveobuhvatan uključujući i Republiku Hrvatsku kao najnoviju članicu euro valutnog područja. Na temelju predloženog istraživanja očekuju se zaključci relevantni za oblikovanje ekonomskih politika kako u Republici Hrvatskoj tako i u euro području. Na temelju predloženog istraživanja, članovi projektnog tima napisati će i objaviti četiri znanstvena rada u časopisima indeksiranim u bazama Scopus i/ili Web of Science Core Collection (WoSCC). Imajući u vidu veliki potencijal predložene teme, članovi projektnog tima će pokušati objaviti i više od četiri rada te će birati časopise s što većim faktorom odjeka.
Projekt „Optimalnost euro valutnog područja i povezana pitanja“ izravno doprinosi razvoju istraživanja na Ekonomskom fakultetu – Zagreb kroz više ključnih elemenata:
Formiranje interdisciplinarnog istraživačkog tima, koji uključuje znanstvenike s ekspertizom u području međunarodne ekonomije, financija, kvantitativne ekonomije i monetarne politike;
Uspostavljanje suradnje s međunarodnim znanstvenim institucijama putem zajedničkih publikacija i znanstvenih skupova;
Korištenje rezultata projekta kao osnove za prijavu na vanjske izvore financiranja (HRZZ, Horizon Europe), čime se osnažuje kapacitet fakulteta za buduće kompetitivne projekte;
Razvoj digitalne istraživačke infrastrukture, kroz izradu i održavanje baze podataka te internog digitalnog repozitorija za pohranu rezultata i analitičkih modela.